Jean-Luc Schaffhauser je Alzašanin. Rođen je 1955., a od 19. do 23. godine života bio je pomoćni profesor filozofije. Nakon toga, radio je kao savjetnik parlamentarnog zastupnika Marcela Rudloffa, pa je bio uvelike uključen u alzašku politiku tijekom 1980-ih: Marcel Rudloff je bio gradonačelnik i senator Strasbourga i predsjednik Pokrajinskog vijeća Alzasa.

Do 1992. Jean Luc Schaffhauser bio je zadužen za pitanja zaštite okoliša i energetske politike, kao i za lokalni razvoj cijele regije Alzas. Godine 1986. bio je jedan od osnivača, a zatim i prvi predsjednik Alzaškog regionalnog instituta za razvojnu suradnju (IRCOD), organizacije koja pomaže u razvoju više zemalja, posebno u Africi.

Istodobno, Schaffhauser je bio savjetnik za decentralizaciju Jacquesa Chabana Delmasa (predsjednik francuske Nacionalne skupštine 1986.-1988.). Sudjelovao je u provedbi programa “Vijeće europskih regija”.

U okviru svojih odgovornosti vezanih uz program “Suradnja europskih regija”, Schaffhauser je posjetio Srednju Europu prije pada Berlinskog zida te promicao stvaranje foruma za suradnju među srednjoeuropskim zemljama, vodeći se savjetom svojega prijatelja Rocca Buttiglionea, tadašnjeg savjetnika za istočnoeuropska pitanja pri Svetoj Stolici.

Kada je Berlinski zid pao, izabran je za predsjednika Europskog demokratskog foruma u ime srednjoeuropskih predsjednika, predsjednika Republike Mađarske i ostalih predstavnika vlada Istočne Europe. Također, postao je predsjednik Europske akademije, koja okuplja čelnike značajnih europskih zaklada s ciljem izrade državnih strategija iz područja energetike, obrane i imigracije. Putovao je u Rusiju 1991. kako bi potaknuo dijalog između Vatikana i Pravoslavne crkve.

Godine 1992. Schaffhauser je napustio javnu službu kako bi postao neovisni konzultant i korporativni direktor. Radio je za nekoliko različitih kompanija, pomažući u njihovoj delokalizaciji u Europi, Africi i Aziji. Od 2000. do 2008. radio je za Dassault, kompaniju specijaliziranu za civilno i vojno zrakoplovstvo. Također, bio je konzultant za PDM, program za decentralizaciju Svjetske banke u Afrizi i Aziji, te konzultant jednog investicijskog fonda.

Francuska vlada ga je 2004. zadužila da u njezino ime u Rusiji radi na poticanju francusko-ruskog dijaloga vezano uz energetsku učinkovitost, gdje je istovremeno radio i kao konzultant za kompanije Dassault i Total.

Godine 2007. povukao se iz svih poslova kako bi posvetio svoju energiju analiziranju europske financijske i gospodarske krize te je objavio nekoliko publikacija u izdanju zaklade CAPEC (Crises, Analyses, Propositions, Experimentations, Communication), kao i niz članaka o društvenim i ekonomskim temama. Od rujna 2012. ponovno je radio kao neovisni međunarodni konzultant.

Tijekom 2008. radio je za CAPEC s ciljem pronalaska rješenja za krize koje su tada pogodile Francusku i druge zemlje eurozone. Schaffhauser je u izdanju CAPEC-a  u rujnu 2009. objavio knjigu pod naslovom “Crise financière, stop ou encore?” (hrv. “Financijska kriza, kraj ili nastavak?”), a u suatorstvu s Alainom d’Iribarneom je u siječnju 2011. objavio knjigu “Relance par le Pouvoir d’achat et l’investissement” (hrv. “Obnova kroz kupnju moći i investicije”).

Godine 2014. Jean-Luc Schaffhauser posvetio se politici kroz politički pokret “Rassemblement Bleu Marine”, koji okuplja nekoliko suverenističkih i domoljubnih političkih stranaka oko Marine Le Pen. Schaffhauser je ustrojio i vodio listu pokreta na lokalnim izborima u Strasbourgu te je uspio ući u gradsko vijeće Strasbourga s dva vijećnika. U svibnju 2014. izabran je za zastupnika u Europskom parlamentu.